Mala oaza oteta od leda

Bivalo je u Srbiji i znatno hladnijih dana nego ove zime, ali je početak 2017. godine obeležio retko dug period veoma niskih temperatura. Nije bilo predaha od velike hladnoće i temperatura ispod minus 10°C nekoliko nedelja, a onda je posle nekoliko sunčanih, toplijih dana nastavio hladni talas i tokom februara. Uporna, hladna zima donela je nevolje i neprijatnosti gotovo celoj Evropi, a najdužu evropsku reku Dunav zaodenula u mnogima nepoznatu ledenu odeždu. Dunavom zimi obično plove manje krhotine leda, a starije generacije pamte i vremena kada je reku okivao debeli ledeni pokrivač, po kome se moglo hodati i prelaziti sa obale na obalu. Kažu da su nekad davno seljaci iz Borče i drugih sela pešice prelazili Dunav zimi i donosili robu na zemunsku pijacu, a katkad se dešavalo da preko zaleđene reke pređu i vuci i druge divlje životinje i tumaraju centrom Zemuna uterujući strah u kosti Zemunaca i slučajnih prolaznika. U novije vreme pak, mnogo se češće desi da se Dunav zimi i ne zaledi.

Led se topi, najgore je prošlo

Međutim, malo ko pamti prizor kakav je ova zima donela Zemuncima, Dorćolcima i drugim stanovnicima beogradskih dunavskih obala. Ovogodišnji pogled na zaleđenu reku zaista je nešto nesvakidašnje, drukčije od svega opisanog. Osrednji komadi leda, kao srča od izlomljenog porcelana kakve ogromne fabrike, spojili su se, prilepili i okovali reku debelim, belim, neprozirnim ledenim pokrivačem. Reka kao da je rudnik soli u kome se desila eksplozija. Dunav izgleda kao nepregledna izlomljena belina, poput kakvog apokaliptičnog prizora ili ledene pustinje. Iz leda izviruju smrskani splavovi i čamci. Učini vam se na trenutak da je vreme stalo, a onda ugledate neki komad reke gde voda još prozirna i slobodna teče i bljesak riblje krljušti načas vas podseti na život koji vri ispod i iznad ledenog okova. Ako stanete na pravo mesto, prizor postaje nestvarno lep i svojom kristalnom divotom oduzima dah. Onda ugledate labuda kako moćno širi krila i poleće iz beline, galeba što odmara na zaleđenim talasima, patke i gnjurce kako se šepure i boje hladnu belinu svojim perima i bar na tren može vam se učiniti da ste u kakvoj divnoj bajci junak ili junakinja.

Uporna, retko duga i nepokolebljiva hladnoća donela je, međutim, pored neobičnog izgleda zaleđenom Dunavu i njegovim obalama i velike nevolje dunavskim pticama. Dešavalo se i ranijih godina da zimi usnule ptice noću okuje led, ali izuzetno retko. Međutim, ove zime vrlo brzo je postalo jasno da je zaleđena reka vrlo opasna za ptice. Naročito su labudovi, ukras zemunskog dunavskog priobalja, bili na udaru. Potresni prizori ptica zarobljenih u ledu srećom nisu izazvali kod svih prolaznika samo tužne uzdahe, suze i bespomoćno okretanje glave. Veliki broj ljudi se okupio u potrazi za rešenjem i sa željom da spasu zemunske labudove. Kada su se obratili nadležnima, odgovor je bio da nema razloga za brigu. Govorili su iz svojih toplih kancelarija da će se priroda pobrinuti za sve kao i svake zime, da životi ptica nisu ugroženi i tako dalje i tako dalje. Čelnici opštine Zemun obezbedili su hranu za rečne ptice, ali su ključnu ulogu nešto kasnije u borbi za istinu i živote labudova odigrali ipak heroji ove priče – takozvani obični ljudi. Pokazalo se nažalost da stvari stoje drugačije nego što su zvaničnici govorili, kada su primećena beživotna tela nekoliko labudova koji su izgubili bitku sa ledenom pošasti. To je valjda jedan od najtužnijih prizora u prirodi kada se tako desi i nesrećnoj ptici niko ne uspe da pritekne u pomoć na vreme. Kao zaustavljene u letu i dahu, klonule glave, u ledu zarobljene počivaju na talasima reke. Krila jednog od tih nesrećnih labudova izgledala su kao zaustavljena u silovitom zamahu i borbi, a povijena glava kao da će svakog trena izroniti iz leda. Građani više nisu čekali nova saopštenja i izjave nadležnih. Okupljali su se kako je i kad ko mogao, donosili opremu, i uz velike napore uspevali noću, u rana jutra i svako doba dana i noći da oslobađaju labudove iz smrtonosnog, ledenog zatočeništva.

Kažu očevici, strašno je bilo jedne noći slušati krike jednog zarobljenog labuda, i neopisivo lepo kada su uspeli da ga spasu. Svih tih dana i noći nisu se ti plemeniti, nesebični ljudi borili samo protiv hladnoće, vetra i leda, već i sa policijom i nadležnima koji su ih sprečavali u njihovoj borbi za živote labudova, kako je rečeno, radi bezbednosti samih tih ljudi. Licencirani ronioci, spasioci, kapetani brodova, ljubitelji i zaštitnici životinja i drugi znani i neznani ljudi ipak su uspeli da spasu mnoge živote. Nemoguće je bilo spasiti baš svaku pticu, ali je bitka vođena za svaku koja je primećena na vreme. Šta bi tek bilo da nad raskošnim labudovima, tako krhkim pred neobično surovom zimom, ne bdiju svi ti ljudi i svi oni koje su nadahnuli svojom dobrotom? Razbijen je i led pri obali i na našem video snimku na kraju ovog teksta možete gotovo dotaći radost i srećno klicanje ptica što imaju slobodan kutak na reci, hranu, negu, pomoć i ljubav ljudi. Labudovi, patke i druge dunavske ptice slave život i plene svojom razigranošću i poletom. Zaigra srce pred takvom svetkovinom života.

Nećemo ovog puta moći, niti to iko može, da saznamo i nabrojimo baš svaku plemenitu dušu koja je pomogla da se ta svetkovina desi, da se spasu životi čarobnih dunavskih ptica. Mi ćemo nabrojati tek nekolicinu imena tih tihih, skromnih heroja, a vas molimo da u komentarima dopišete i one divne ljude među njima koje mi nismo otkrili. Nekako red je da se zna. Nisu li uostalom pravo nadahnuće? Svako ponaosob među njima? Dakle, na prvom mestu treba spomenuti Sanju Pavićević, koja je i započela akciju spasavanja labudova. Sanja je poznata kao zaštitnik životinja, iako ne pripada ni jednoj organizaciji, i kao neko ko iskreno voli životinje i mnogo čini za njihovu dobrobit. Zahvaljujući akciji koju je organizovala, spaseno je i preko 400 životinja iz Obrenovca tokom poplava 2014. U spasavanju labudova ove zime, izuzetno veliki doprinos su dali i vlasnik Jahting kluba „Kej“, predsednik Društva za zaštitu životinja „Kasper“ i idejni tvorac kutka za decu ometenu u mentalnom razvoju „Bašta mašta“ kapetan Petar Đorđević, zatim spasilac sa licencom za spasavanje na vodi Marko Radanović, spasilac Mihailo Milošević i njegov otac Nenad Milošević, ronilac Miloš za čijim prezimenom tragamo, kao i Jovana Puzavac, Andrijana Kozić, Marija Zec, Petar Petrović, Dragana Stević, Dejan Novaković i mnogi drugi ljubitelji i zaštitnici životinja. Kao što smo već spomenuli, molimo vas da nam pomognete da ovu listu zajednički upotpunimo! Bićemo vam iskreno zahvalni za to!

Snimak iznad preuzet sa YouTube kanala portala Telegraf

Bilo kako bilo, svi ovi plemeniti ljudi vraćaju veru u dobrotu, solidarnost i ljudsku sposobnost za rešavanje i pronalaženje izlaza iz mnogih naizgled bezizlaznih situacija. Dirljivo je koliko se ljudi zahvaljujući pre svega društvenim mrežama okupilo da spasu dunavske ptice, što se nastavilo i posle prve akcije. Dirljivi su i ogroman trud i nesebično davanje tih ljudi, u želji da pomognu svakom živom stvoru u nevolji. Divljenje, poštovanje i ljubav prema tim i takvim ljudima, pak, treba da podstaknu sve nas da se u još većem broju okupljamo i pomognemo kad god i koliko god možemo. To bi pomoglo da se mnogo nepotrebne patnje spreči, da se mnogim ljudima i životinjama brzo pomogne šta god da ih zadesi, da se preduprede mnogi problemi i pre nego što se pojave. Nadamo se da će ta divna armija plemenitih, nesebičnih ljudi biti sve veća! Ne govore uzalud mnogi mudri ljudi da je dobrota odraz najviše inteligencije… A što se tiče zemunskih labudova, takođe glavnih junaka ove priče, baš kao i ova zima, i oni su došli u novije vreme kao neobična pojava, ali ne da nas muče i smrzavaju, već da se druže s ljudima. Nekad su provodili vreme na jednom skrovitijem mestu uzvodno, ispod gardoške litice i retko kad bi doplovili do zemunskog keja, obično rano izjutra ili kasno noću. Kad su već rešili da nam ulepšaju šetnje svojom veličanstvenom pojavom, lepo je da im uzvratimo kad god smo u prilici. Sledeći put, pre nego što pođete u šetnju kejom, ponesite malo žitarica i nahranite ove ptice raskošne lepote, ali i njihove prijatelje galebove, kormorane, patke, gnjurce, golubove, vrapce i sva ta krilata bića koja vas pozdravljaju kad šetate pokraj Dunava. To nije skupo, jer uostalom ljubav i lepota koju nam pružaju nema cenu, a mnogo dobijate zauzvrat. Jesmo li zaista dirnuti labudovima kad slikamo „selfije“ ispred njih, okrenuti leđima, ne gledajući ih ni na slici drukčije nego kao dekor za sopstvenu nezdravu dozu samoljublja? Ili kad takvim fotografijama prikrivamo upravo nedostatak ljubavi prema sebi? Pogledajte labudove i ostale ptice, posmatrajte ih istinski i prisutno, bacite im šaku mrva ili žitarica. Verujte nam na reč, volećete više i sebe i njih i život i svet oko sebe. Pogledajte kako se samo raduju životu junaci naše priče u prvom videu YouTube kanala Australiana Serba! Dopustite im da i vas zaraze tom divnom radošću življenja!

Ivana Nikolić

Australiana Serbahttps://www.australianaserba.com/wp-content/uploads/2017/02/IMG_20160830_175058-e1487703535356-1024x523.jpghttps://www.australianaserba.com/wp-content/uploads/2017/02/IMG_20160830_175058-e1487703535356-150x150.jpgAustraliana SerbaSa lica mestaakcija spasavanja,Beograd,dobrota,Dunav,dunavske obale,galebovi,gnjurci,heroji,hladnoća,kapetan Petar Đorđević,Kej oslobođenja,kormorani,Labudovi,led,minus,patke,ptice,reka,ronilac,Sanja Pavićević,spasilac,zaleđena,Zemun,Zemunski kej,zimaBivalo je u Srbiji i znatno hladnijih dana nego ove zime, ali je početak 2017. godine obeležio retko dug period veoma niskih temperatura. Nije bilo predaha od velike hladnoće i temperatura ispod minus 10°C nekoliko nedelja, a onda je posle nekoliko sunčanih, toplijih dana nastavio hladni talas i tokom...Internet Magazin