Nenad Okanović stekao je veliku popularnost najpre ulogom sina Dragana u televizijskoj seriji „Selo gori, a baba se češlja“, po kojoj ga i danas mnogi prepoznaju. Dobro su poznate i njegove role u „Guči!“, „Viru“ i drugim filmovima, a u novije vreme publika ga vezuje i za ulogu Pere iz popularne serije „Ubice mog oca“:  Često igra i u pozorištu, a već izvesno vreme zajedno sa Neletom Karajlićem i Ninom Seničar vodi i poznati kviz „Ja volim Srbiju“ koji se emituje na RTS-u. Sa Neletom igra i u njegovoj predstavi „FBI – Dosije Tesla“. Publika stalno otkriva nove glumake kvalitete Nenada Okanovića, koji je počev od studija glume, koje je završio u klasi Mirjane Karanović, učio zaista od najboljih. Manje je poznato da je angažovan i kao producent i sa suprugom Željanom vodi ETM Produkciju u Beogradu. Tako je na snimanju filma „Otvoreni kavez“ reditelja Siniše Galića radio i kao producent i kao glumac, a film je rađen u koprodukciji sa Nema Love Film kolektivom iz Berlina.

Povodom australijske premijere ovog filma u organizaciji Filmskog društva Euraw Stories iz Melburna, razgovarali smo sa Nenadom kako o Otvorenom kavezu i drugim zanimljivim temama. Ovaj film je inače premijerno prikazan najpre u Berlinu, a potom i u Beogradu, a potom su usledile i projekcije na Filmskom festivalu u Sopotu (Poljska), čuvenom Kustendorfu koji je osnovao naš veliki reditelj Emir Kusturica i drugim festivalima. Otvoreni kavez više puta je i nagrađivan na ovim prestižnim festivalima. Prošla je odlično i pomenuta australijska premijera u Melburnu, što je bila retka prilika za ljude u Australiji da vide jedan srpski film u bioskopu. Do sada su filmovi iz Srbije retko prikazivani u Australiji, ako izuzmemo pojedine festivale srpske dijaspore u ovoj zemlji. To su bile projekcije isključivo za tamošnju dijasporu. Međutim, zahvaljujući Euraw Stories, to se polako menja i svakog meseca australijska publika ima priliku da vidi novi film sa područja Balkana, Istočne i Centralne Evrope. Mart je svakako u znaku srpske kinematografije i Otvorenog kaveza.

Kako je došlo do saradnje sa rediteljem Sinišom Galićem?

Sa Sinišom sam se upoznao pre šest godina na festivalu studentskog filma u Kustendorfu. To je bio njegov prvi susret sa Srbijom, iako je srpskog porekla ali je detinjstvo  proveo u Nemačkoj. Sprijateljili smo se još nakon prvog razgovora, srodne duše se prepoznaju. Od tada smo u neprekidnom kontaktu, sada smo i kumovi,  i bilo je pitanje trenutka kada ćemo nešto zajedno snimiti.

Kakvo je bilo iskustvo rada na „Otvorenom kavezu“, s obzirom da ste i jedan od producenata i deo glumačke ekipe ovog filma? Kako je izgledalo snimati film na tri jezika u dve države? Zvuči vrlo zanimljivo…

Upravo tako, vrlo zanimljivo, posebno ako vam je to prvi put da učestvujete internacionalnom projektu kao što je meni bio. Trebalo nam je svega nekoliko dana da se uskladimo. Uglavnom smo komunicirali na engleskom a Siniša je maestralno vodio snimanje i imao izuzetno prijatan odnos sa svim članovima ekipe, tako da smo funkcionisali kao jedan. Često imam običaj da kažem da je Siniša nemačka škola srpske duše.

„Otvoreni kavez“ videla je najpre publika u Berlinu, a potom i u Beogradu i na Kustendorfu i drugim poznatim festivalima, a uz to je ovo filmsko ostvarenje i nagrađivano prestižnim priznanjima. Koje uspomene na sve te lepe trenutke su Vam posebno drage?

Reakcija publike mi je uvek presudna, a interesantno je da su i nemačka i srpska publika film doživele na isti način uprkos  kulturološkoj  razlici  i razlici u mentalitetu.  Nova iskustva, nova prijateljstva, putovanja, sve su to draži koja prate festivalski  život jednog filma. A posebno mi je drago i to što je nemački deo ekipe poneo lepe utiske iz Srbije i svi su se još po nekoliko puta turistički vraćali u našu zemlju.

Uskoro sledi i australijska premijera „Otvorenog kaveza“, što je poseban kuriozitet, s obzirom da retko koji srpski film bude prikazan australijskoj publici i većinu vidi samo naša tamošnja dijaspora. Koliko je Vama lično važna ova projekcija?

Izuzetno mi  je važna projekcija u Australiji,  kao i sve prethodne i  buduće. Baš me zanima kakav će utisak film ostaviti na australijsku publiku..

Koliko ste upućeni u australijsku kinematografiju i kako uopšte doživljavate Australiju?

Nevoljno priznajem da mi je australijska kinematografija poprilična nepoznanica, i upravo ste mi dali ideju kojom ću se pozabaviti. Australija je, u mojim očima, daleka egzotična zemlja, prelepe prirode i ljubaznih ljudi, koja svakako stoji na mojoj listi destinacija za posetiti.

Ljudi Vas često vezuju za uloge koje tumačite u našim popularnim televizijskim serijama, ali dobro znaju i Vaše filmske uloge. Koja Vam je od Vaših novijih uloga bila posebno zanimljiva za rad i zašto?

Spletom okolnosti,  do sada sam igrao pozitivce i narodu sam drag  jer me tako doživljavaju.  Trudim se da biram različite uloge, jer samo tako mogu da se kroz glumu i igram, da mi predstavlja izazov. Sin Dragan –„Selo gori…. “, Grašak – beli Rom iz „Guče“, Grof –  „ Vir“ moje producentsko prvenče , Pera – „Ubice moga oca“… sve su različite i svaka mi je draga na svoj način.

Već izvesno vreme zajedno sa Neletom Karajlićem i Ninom Seničar vodite popularni kviz „Ja volim Srbiju“ na RTS-u. Nedavno ste igrali i u Neletovoj predstavi „FBI – Dosije Tesla“. Čini se da se dobro zabavljate radeći ovaj kviz, a kako je izgledao rad na pomenutoj predstavi?

Pre svega, moram priznati da mi se jedan dečiji san ostvario – da upoznam svog idola Neleta i veći deo ekipe „ Nadrealista“ kultne serije koja je i imala najveći uticaj u izboru mog životnog poziva. A  o saradnji sa njim, nisam mogao ni da sanjam. Nije mogao da veruje, kada sam mu citirao dijaloge iz te serije, skoro sve znam napamet. I rekao mi je: „ Falio si nam.“ Možete da zamislite moje ushićenje!

Kviz je izuzetno zabavan i volim da ga snimam, što zbog Neleta, što zbog Nine o kojoj takođe imam samo reči hvale.

„FBI – Dosije Tesla“ je izuzetna predstava i bila mi je čast uskočiti u nju.

Često je veoma zanimljivo i „iza kulisa“. Šta se zapravo dešava u pauzama snimanja, kad su kamere ugašene? Kako je u tom smislu izgledalo snimanje Otvorenog kaveza?

Kada se radi sa dobrom ekipom koja je na istoj frekvenciji kao vi, ma koliko sam proces snimanja  bio dugotrajan  i naporan,  sve se podnosi sa lakoćom. Puno se šalimo, smejemo se sopstvenim a  bogami i tuđim greškama. Zasmejavamo i publiku, stvarno je dobra atmosfera i kad su kamere isključene.

Na čemu trenutno radite? Gde sve ovih dana publika može da Vas vidi? 

Sprema se nastavak snimanja „ Ubice moga oca“, tome se izuzetno radujem jer su pravi profesionalci u pitanju. Vratio sam se pozorištu- daskama koje život znače, nakon dugogodišnje pauze. Komična predstava „Klackalica“ je na svom proputovanju Srbijom i reakcije su više nego odlične. Spremam dečiju predstavu u koprodukciji sa mojim velikim prijateljem, muzičarom i voditeljem Bojanom Ivkovićem.  Još nekoliko mojih producentskih  projekata, što filmskih, što televizijskih,  čeka na realizaciju. Završavam master studije na smeru produkcija na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu i upravo smo Siniša Galić i ja nedavno imali premijeru našeg zajedničkog master kratkometražnog filma „Sretan put“.

Australiana Serbahttps://www.australianaserba.com/wp-content/uploads/2017/03/Nenad-Okanovic-promo-Ubuce-moga-oca.jpghttps://www.australianaserba.com/wp-content/uploads/2017/03/Nenad-Okanovic-promo-Ubuce-moga-oca-150x150.jpgAustraliana SerbaEuraw Stories za vASAustralija,australijska premijera,Beograd,Berlin,Euraw Inc.,Euraw Stories,Film Festival Sopot,Jelena Rakocevic,Kustendorf,Leni Wesselman,Melburn,Nemačka,Nenad Okanovic,Otvoreni kavez,Sinisa Galic,SrbijaNenad Okanović stekao je veliku popularnost najpre ulogom sina Dragana u televizijskoj seriji „Selo gori, a baba se češlja“, po kojoj ga i danas mnogi prepoznaju. Dobro su poznate i njegove role u „Guči!“, „Viru“ i drugim filmovima, a u novije vreme publika ga vezuje i za ulogu Pere...Internet Magazin