Foto: Marjan Apostolić, Aleksa Jović

Piše: Ivana Nikolić

Glumica Ljuma Penov s razlogom važi za heroinu andergraund filma. Uloge u flimovima Crna Zorica, Petlja, Medeni mesec ili recimo rimejku Ljubavnog slučaja ili tragedije službenice PTT-a, samo su neke od njenih filmskih rola koje to potvrđuju. Do sada je na filmu radila sa Milutinom Petrovićem, Goranom Paskaljevićem, Vićencom di Terancijanom, Radoslavom Pavkovićem i drugim istaknutim rediteljima. Ima iza sebe i više domaćih i stranih filmskih priznanja, a bila je i specijalni gost čuvenog Međunarodnog filmskog festivala Hoboken u Njujorku (Hoboken International Film Fetival) gde je u ime cele ekipe primila nagradu za film „Crna Zorica“, ali i sama nagrađena za ulogu u ovom ostvarenju. Ljumina neobična pojava pleni i u pozorištu, gde je takođe vrlo aktivna. Do sada je ostvarila zapažene pozorišne uloge u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, Narodnom pozorištu u Beogradu, Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, Istarskom narodnom kazalištu u Puli i mnogim drugim teatrima u Srbiji i regionu. Ljuma je prepoznatljiva i po svojoj nesvakidašnjoj umetničkoj svestranosti. Pored toga što je riplomirala na odseku za glumu Akademije umetnosti u Novom Sadu, završila je i baletsku i muzičku školu,  usavršavala se u modernom baletu i solo pevanju i povrh svega studirala i istoriju, te nije neobično što se i danas ozbiljno bavi i muzikom i baletom. Komponovala je više puta muziku za film i pozorište, a nastupala je i sa bendom Loop, koji je spontano nastao tokom snimanja filma Petlja. Povremeno pravi i baletske koreografije, a za svoju dušu i vaja. Uz sve to posvećeno se bavi i dobrotvornim radom i sarađuje sa nekoliko kreativnih i humanitarnih organizacija u Beogradu. Na različite načine daje veliki doprinos u nastojanjima da se deci bez roditeljskog staranja i deci sa posebnim potrebama omogući bolji i lepši život. To je i razlog što smo ovom prilikom razgovarali sa Ljumom Penov kako o njenom glumačkom radu, tako i o drugim njenim talentima i pasijama. Najpre smo razgovarali o njenom radu na pomenutom filmu „Ljubavni slučaj ili tragedija službenice“, pošto su i sam film i njena uloga izazvali veliku pažnju medija u novije vreme, kako zbog činjenice da je u njegovom stvaranju učestvovalo devet reditelja, tako i zbog velikog svetskog uspeha prvobitne verzije u režiji Dušana Makavejeva.

Nedavno ste bili angažovani u glavnoj ulozi u filmu poznatog reditelja Milutina Petrovića i još osam mladih reditelja „Ljubavni slučaj ili trgadija službenice“. To je prvi srpski remake ili cover film 50 godina starijeg originala u režiji Dušana Makavejeva. Kakvo je celo ovo iskustvo za Vas, s obzirom na neobičan način rada i celoj nesvakidašnjoj zamisli da se uradi jedan ovakav film?

Bilo je ovo vrlo dobro i značajno iskustvo za mene, ne samo kao glumicu, već i uopšte kao umetnicu i ljudsko biće. Raditi „cover“, rimejk jednog kultnog filma posle pedeset godina pravo je čudo u maloj filmskoj industriji poput naše. Ovo je prvi srpski rimejk, a mislim i prvi u regionu, što je veoma značajno za ovdašnju kinematografiju. Celo iskustvo bilo je veliko i za mene i za celu ekipu filma. Raditi sa devet reditelja i Milutinom Petrovićem na čelu, retko je iskustvo. Obično bude najviše dva reditelja, a ovde njih devet daje svako svoj pečat, što se i vidi u filmu. Naravno, sve to uz snažno umetničko vođstvo Milutina Petrovića, koji je uspeo da ovom filmu da glas  i stas rimejka. U početku mi je bilo čudno da na svakih nekoliko dana menjam reditelje, jer je to ipak teško, pošto svako od njih ima svoju vizuru. Kad sam jednom uhvatila i delić svog lika, nisam ga puštala, da bih mu se posve odmah dala. To je uvek važno, a posebno kad se radi sa devet reditelja.

Tokom rada na filmu „Ljubavni slučaj ili tragedija službenice“ imali ste priliku da se sretnete i sa Dušanom Makavejevim i Evom Ras, koja je u originalnoj verziji filma tumačila ulogu koju Vi sada igrate u „remake“-u. Kako su izgledali ti susreti? Po čemu ćete ih pamtiti?

Susret i razgovor sa Evom Ras ću pamtiti. Ona je igrala pre pedeset godina lik Izabele, a ja sada igram Belu. Razlikuju se iako je ista priča, pošto nije reč o klasičnom rimejku, već su radnja i likovi osavremenjeni i prijemčiviji današnjoj publici. Susret sa Makavejevim na samom setu i razgovor sa njim ću takođe pamtiti celog života, jer ima puno toga, toliko suptilnih stvari koje mi je rekao vezano za film i samu srž umetnosti, što meni kao glumici mnogo znači. Kao da mi je poverio neke sitne umetničke tajne. Zapravo i jeste.

Sa Milutinom Petrovićem ste sarađivali i na filmu Petlja, gde tumačite jednu od glavnih uloga. Ovaj film je takođe neobičan.  Kako doživljavate ovo ostvarenje i kako pamtite rad na ovoj ulozi?

Petlja je jedan vrlo inteligentan, buntovan, a s druge strane pomalo i koketan u umetničkom smislu. Rad sa Milutinom Petrovićem je bio lak i magičan. To je pravi umetnički film, ispisan od početka do kraja jasnim, bogatim filmskim jezikom, a opet, ljudski ogoljen. Za mene je rad na ovom filmu bio zaista vrlo, vrlo značajan.

Među Vašim dosadašnjim ulogama na filmu, svakako se izdvaja i naslovna uloga u filmu „Crna Zorica“ reditelja Hristine Hadžiharalabus i Radoslava Pavkovića. Ovaj film ovenčan je nagradama na mnogim prestižnim festivalima širom sveta, a jedna od najnovijih je i priznanje na Međunarodnom filmskom festivalu Hoboken u Njujorku. Kakve Vas uspomene vezuju za rad na „Crnoj Zorici“, to njujorško iskustvo i druge zvezdane trenutke koje ste doživeli sa ovim filmom širom sveta?

Za film Crna Zorica me vezuju stvarno lepa sećanja, što se tiče pripreme i samog rada na filmu, ali i festivalskog i biskopskog života filma pošto je završen. Crna Zorica je bajka komedija, a to se ne igra, to se živi, kao i svaka uloga na filmu. Lik na filmu mora da u potpunosti živi kao u stvarnosti, bez imalo laži, jer u protivnom nije od krvi i mesa, kakav mora biti kao i čovek. Tako se i sama publika ili identifikuje ili ne sa delom i likom. To je stvar glumca i uopšte cele koncepcije. Rad na ovom filmu bio je avanturistički, kakav je i on sam, i kroz njega sam mnogo toga naučila, kao, na primer, da igram pod vodom, vozim traktor, skačem sa visine, i tako dalje. Zahvalna sam zbog toga, iako nije bilo lako. Odlični reditelji Hristina Hadžiharalabus i Radoslav Pavković su uspeli u ovom filmu da daju i posebnu notu fantazije.  Film je obišao oko pedeset festivala u svetu i dobio brojne nagrade. Na Hoboken festival sam pozvana sama, kao jedan nekoliko mladih talenata iz sveta. Nisam to očekivala, kao što nisam očekivala ni da ću uopšte otići u Njujork sama i primiti nagrade za film – jednu za mene kao glumicu, koja mi je uručena za poseban dobrinos filmu, i jednu koju sam u ime cele ekipe primila za sam film. Zaista je za mene sve to bilo potpuno neočekivano. Kao gošća festivala sam imala limuzinu na raspolaganju i videla šta je zaista crveni tepih. Sve vreme sam davala i razne izjave za medije, gde su me proglasili zvezdom festivala. Sve mi je to bilo čudno i neočekivano. Međutim, tamo se glumci izuzetno poštuju, vole i čuvaju i mislim da je to ispravno. Ovde se glumcima previše često bave u žutoj štampi, stavljaju se u isti koš sa kičom i šundom, a to svakako nije poštovanje.

„Crna Zorica“, ali i „Medeni mesec“ Gorana Paskaljevića, takođe film u kome ste igrali zapaženu ulogu, doživeli su uspeh i u Australiji. Jeste li i Vi imali priliku da posetite ovu zemlju tom prilikom? Kako uopšte doživljavate Australiju?

Nikad nisam bila u Australiji, mada tamo imam i rođake i moju vrlo dobru prijateljicu još iz srednje škole. Ćujem sve najlepše o toj državi, a inače jako volim australijsku kinematografiju i mislim da je odlična po svim kriterijumima. Naravno, Australija ima i izvrsne glumce. Pojedini su stvarno nenadmašni. Iako su moji fimovi bili tamo, ja još nisam, ali planiram da idem. Iskreno, to mi je jedna od želja da obiđem tu divnu zemlju. Tamo zaista ima toliko toga da se vidi od velikog kulturnog značaja. Volela bih između ostalog da posetim i tamošnje muzeje i naravno čuvenu Sidnejsku operu, koja je po meni jedna od najboljih u svetu. Mnogo toga bih volela da vidim i doživim u Australiji. Želja mi je da vidim u njihovom prirodnom okruženju i kengure i druge australijske životinje, pošto sam baš strastveni ljubitelj životinja.

Imajući u vidu da ste radili sa Goranom Paskaljevićem, Vinćencom Terancijanom, Đorđem Balaševićem i drugim izuzetnim rediteljima, od kojih smo neke već i spomenuli, možete li izdvojiti neke za Vas posebne susrete, rečenice ili trenutke koje ste doživeli sarađujući sa njima?

Pored svih velikih reditelja sam mogla puno toga na naučim i sa svima sam imala divnu saradnju. Svaki mi je rekao nešto posebno, sa svakim od njih sam doživela nešto posebno, neizrecivo, što je važno za glumca i umetnika uopšte. Recimo, u skorije vreme mnogo mi je značio susret sa našim čuvenim velikim Makavejevim. Njegove reči ću uve pamtiti, one me i teraju napred.

S obzirom da ste igrali i u stranim produkcijama, a angažovani ste i u pozorištu, koje bi još dosadašnje uloge posebno izdvojili? Zašto?

Sve svoje uloge na filmu i u pozorištu bih mogla zbog nečega da izdvojim, jer su toliko različite jedna od druge, ali i od mene same. Zaista ima puno divnih uloga da bih izdvajala, ali što se pozorišta tiče, možda bih mogla da istaknem ulogu Džozi u predstavi „U močvari“ reditelja Egona Savina, koja se igra u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Ta uloga mi je do sada svakako najspecifičnija kad je reč o pozorištu.  Ima i drugih koje su urezane u  mene, ali je ova bila poseban dar za mene. Od filmskih uloga, ne bih se usudila da izdvojim samo jednu, pošto su zaista toliko raznovrsne i posebne svaka na svoj način. Samo mogu reći da svaku svoju ulogu zavolim beskrajno i da one ostanu u meni i mom životu zauvek uklesane.

Pored glumačkog, stekli ste i izuzetno muzičko i baletsko obrazovanje. Angažovani ste i kao kompozitor i već ste radili muziku za više filmova i pozorišnih predstava. Nastupate i sa jednom plesnom trupom i imate svoj bend. Kakvo je Vaše dosadašnje iskustvo kad je reč o profesionalnom bavljenju muzikom i baletom? Možete li nam reći nešto više o svemu tome?

Bavim se i plesom i muzikom od malena. Član sam plesnih grupa, ali i samostalni plesač. Više puta sam nastupala i sama i u grupi po festivalima u regionu. Takođe, radila sam i muziku za nekoliko projekata, kao što su predstava „Art“ u Knjaževskom srpskom teatru u Kragujevcu, film „Žigosana“ Saše Radojevića ili recimo nekoliko dečijih projekata, što mi je bilo posebno veliko zadovoljstvo, jer su deca čudo. Ako im se nešto sviđa, deca iskreno i strastveno pokažu radost i sreću. To je stvarno divno iskustvo.

Već dugo ste vrlo aktivni i na polju dobrotvornog rada. O kakvim humanitarnim aktivnostima je reč? Mogu li naši čitaoci nekako da pomognu?

Radim sa decom i odraslima sa invaliditetom i posebnim potrebama, kao i sa ometenima u razvoju. Treba pružiti puno ljubavi tim divnim ljudima, koji to zaista zaslužuju. Sa njima provodim dosta vremena i koliko oni od mene svašta uče pre svega o glumi, muzici i plesu, toliko i ja od njih učim o dobroti i ljubavi, koje su svuda oko nas. Jedan njihov zagrljaj je iskren i jak kao sto zagrljaja običnih ljudi. Ja inače volim da se grlim i to mi nije strano, jer sam odrasla uz mnogo grljenja. U mojoj porodici se oduvek sve lakše izražava i rešava uz zagrljaje.

Na čemu trenutno radite? Gde mogu da Vas vide i čuju naši čitaoci u skorije vreme?

Trenutno publika može da me vidi u predstavama koje su na repertoaru Narodnog pozorišta u Beogradu, Očekujem i premijeru filma Aleksandra Saše Radojevića, a ovog leta radim i na jednom projektu koji bi za sada trebalo da ostane tajna, ali ne zadugo.

Australiana Serbahttps://www.australianaserba.com/wp-content/uploads/2017/06/19141922_10212459615743537_804624521_n.jpghttps://www.australianaserba.com/wp-content/uploads/2017/06/19141922_10212459615743537_804624521_n-150x150.jpgAustraliana SerbaIntervju PLUSbalet,Beograd,Crna Zorica,Dušan Makavejev,Đorđe Balašević,Eva Ras,film,gluma,glumica,Goran Paskaljević,Hoboken International Film Festival,Hristina Hadžiharalabus,humanitarni rad,Ljubavni slučaj ili tragedija službenice,Ljuma,Ljuma Penov,Loop,Medeni mesec,Milutin Petrović,muzika,Narodno pozorište,Njujork,Novi Sad,Penov,Petlja,pozorište,Radoslav Pavković,teatarFoto: Marjan Apostolić, Aleksa Jović Piše: Ivana Nikolić Glumica Ljuma Penov s razlogom važi za heroinu andergraund filma. Uloge u flimovima Crna Zorica, Petlja, Medeni mesec ili recimo rimejku Ljubavnog slučaja ili tragedije službenice PTT-a, samo su neke od njenih filmskih rola koje to potvrđuju. Do sada je na filmu radila...Internet Magazin